Translate

субота, 27. јун 2015.

"Пакујте се", рекла је Београђанка Сузана Крстић и са ћеркама и мајком се одселила из престонице. Гаје козе, праве сир, планирају да посаде малине

РАНО лето у селу Ђуринци, подно Космаја. Озеленело, родило, руже у пуном цвату. Лепота и мир. Кад виде ову слику као са разгледнице, многи пожеле кућу на селу, да све продају и ту се преселе. 
Таква одлука, у ствари, и није тешка, тврди Сузана Крстић (46). Ова козметичарка из Београда, бајкерка, мајка две ћерке, лако је "пресекла". Хтела је здрав вазух, здраву храну, живот окружена животињама. Једног јутра, пре пола године, рекла је: "Пакујте се, идемо". Продала је стан на Петловом брду, купила кућу у овом селу код Сопота и сада тамо функционише право женско газдинство - Сузана, са ћеркама Аном (25) и Сашом (13) и мајком Зором (75).
Кућа из 1936. реновирана, али тако да је аутентичност сачувана. Трем обгрлила густа винова лоза, а у доњем делу дворишта весело трчкарају козе, мимоилазе се са кокама и моркама.
- Направиле смо мало породично газдинство, а намеравамо да на плацу, недалеко од куће, посадимо малине - каже Сузана. - Посадиле смо и парадајз, кромпир, броколи и карфиол, а имамо и стабла ораха, лешника и вишње која су остала од првих власника. Правимо и козји сир, по рецептури са Шар-планине. Углавном га продајемо у Београду.
За мужу коза задужена је најмлађа чланица Крстић газдинстава, Саша. Мама јој је показала како се прави сир. Од тада је сирење њена брига.
ГРАДСКО ДЕТЕПре него што се "усидрила" у Ђуринцима, Сузана је причала да је село виђала само на фотографијама. Одрасла је на Зеленом венцу, у центру Београда, сваки кутак Србије упознала возећи моторе, па је већину њених пријатеља изненадила одлуком да ће постати "сељанка". Годину дана су трагале за одговарајућим имањем, иако су очекаивале да ће све брже ићи, будући да се много прича о јефтиним сеоским имањима широм Србије. Већ су се забринуле, када су једног петка, усред зиме, пронашле оглас за кућу у Ђуринцима. Купиле су је већ у суботу.
- Имамо четири козе и три јарета и и вема ми је занимљиво да се бавим њима и сиром - каже Саша и показује мирисне котурове.
Саша је седми разред, а осим школом и козама, успешно се бави каратеом.
- То је био битан фактор када смо тражили кућу на селу, јер је у близини морала да буде школе каратеа - каже Сузана. - Било је прелепих имања, повољних, али без карате клуба. А обишли смо Србију, уздуж и попреко.
Имање и кућу, које су "преузеле" 16. јануара, тек планирају полако да уређују. Најпре су средиле купатило, а собама посвећују посебну пажњу. Оставиће их у старинском стилу, са дрвеним креветима и шкрињама.
- Ово ћемо уређивати корак по корак, а много нам је прече да нам добро крене посао са сиром, кокама и украсном живином којом намеравамо озбиљније да се бавимо - каже Сузана. - Имам инкубаторе, чекамо да нам се излегу прве морке и пилићи. Купила сам фрезу и планирам да је озбиљно "упослим". Мало се саветујем са сељацима, мало са стручњацима и интернетом.
Ђуринци су све што су даме Крстић желеле. Лепши од Париза. Сузана каже да готово уопште није морала да промени навике и изгуби контакте из "претходног живота".
- Београд је близу и у контакту сам са пријатељима - прича наша саговорница. - Старија ћерка Ана доста путује као и раније. Ни сада није ту, а Сташа је стекла и нове пријатеље у школи и прилично се добро снашла. Овде смо саме своје газде. Нема тих пара које могу да плате такву слободу и мир. И да немаш шефа изнад главе.
СЛИКАРСКЕ КОЛОНИЈЕ
Поред куће у којој живе даме, налази се и помоћна зграда прављена од блата, коју Сузана намерава да реновира, али да јој не одузме патину. У њој планира да организује сликарске колоније.
- Кућу смо купиле од унуке књижевника Михаила Лалића и она је овде правила ликовне колоније - каже Сузана. - Они ће сликати, ја ћу им кувати. Заузврат ће ми оставити понеко своје дело, а сви ћемо уживати.




Моји Ђуринци су лепши од Париза | Репортаже | Novosti.rs

понедељак, 22. јун 2015.

Црна књига, Марко Лопушина

 Црна књига, Марко Лопушина
Црна књига, Марко Лопушина    Тачно пре два века у Србији је забрањена прва књига "Сербие, плачевно" штампана на старословенском језику у Венецији. Аутор Миљко Радоњић, професор географије и неколико година раније Карађорђев министар спољних послова, подвргао је оштрој критици руску политику према Србији. Пошто је тада имала пријатељске односе са Русијом, књигу је најпре забранила Аустрија (уз сагласност српских власти), а потом и Србија. Од тада па до данас маказе забрана и идеолошких осуда непрестано раде, о чему сведочи "Црна књига" Марка Лопушине (у издању "Прометеја") о цензури у Србији од 1945. до 2015.
Ревносним чуварима разних политика и личности сметали су чак и стрипови, па је остало забележено да неколико бројева "Микија и његовог двојника" није излазило јер је неко у овим цртежима видео ругање малолетном краљу Петру Карађорђеву и намеснику кнезу Павлу. На сличан потез одлучила се и нова власт, тек усточилена, децембра 1945, када је судском одлуком забрањено излажење едиције у стрипу "Три угурсуза за време окупације" и стрипованих романа, Пушкинове "Поштареве кћи" и Толстојевог "Васкрсења". Образложење је било да "штетно делују на нашу омладину". Под изговором борбе против шунда својевремено је прекинуто и излажење "Тарзана", а претходно је са киоска нестао и "Робинзон".
- Тајне службе, Удба и Кос, заплениле су 15.000 забрањених дела. Судска и политичка цензура је јавно од 1945. до 1990. сасекла 1.300 уметничких дела високог ранга. Међу њима оштрицу забране је осетило 570 књига, 380 новина и часописа, 76 филмова, 70 позоришних представа, 56 народних и новокомпонованих песама и шлагера, 15 изложби слика, неколико радио и ТВ емисија, доста карикатура, афоризама - наводи Лопушина.
Књига, иначе, обилује десетинама конкретних примера "непожељних" уметничких дела и стварању "црних листа" писаца, сликара, режисера, глумаца, којима је био онемогућаван наступ у јавности. О томе сведоче не само неки од њих него и они који су у својим рукама држали цензурске маказе, једни по налогу, а други из дубоког личног убеђења.
АПСОЛУТНА КОНТРОЛА МИШЉЕЊА
Пракса чувања Броза, СК, Југославије, социјализма, ЈНА, самоуправљања, добила је нове циљеве, методе и облике у време режима Слободана Милошевића. У Србији је тада, истиче аутор, на делу била политичка, полицијска, судска и власничка цензура са црним листама забрањених јавних личности. Напомињући да је цензура уграђена у владавину свих држава света као инструмент тоталне контроле индивидуалног и колективног мишљења и изражавања, Лопушина закључује:
- Што је више демократије у свету, то је већа контрола и забрана јавног деловања. У тренутку када је 2014. "Гугл" достигао свој максимум у протоку информација и броју људи који га користе, увео је строго ограничење објављених садржаја. То је крунски доказ цензуре у 21. веку, а од тог процеса Србија није изузета.


Забранама се влада откад је света | Култура | Novosti.rs

недеља, 14. јун 2015.

Srpski blogovi koji donose zaradu – Blogomanija 2013 i ja: tragom ove vesti...

Moja prva Blogomanija je ubola tačno u centar! Na stranu to što je atmosfera takva da i polu-introvert poput mene može lako da se upusti u komunikaciju sa nepoznatima i stekne neke nove drugare, na konferenciji su predstavljeni i neki domaći blogovi koji na ovaj ili onaj način ostvaruju zaradu (i gomila drugih sjajnih priča na koje ću samo linkovati u dnu jer nisu direktno vezane za bloging, ali su neverovatno zanimljive i korisne).
Postoji mali milion načina da zarađujete od bloga, ali svi se svode na dva osnovna tipa – direktno (radeći samo ono što je vezano za blog i njegovu promociju, naplaćujući mesto na blogu od oglašivača – profesionalni blogeri) i indirektno (da koristite blog kao portfolio onoga čime se bavite i da na taj način dolazite do posla). Neverovatno sam srećna što imam priliku da vam na ovaj način predstavim i jednu i drugu stranu.

Slučajno ili ne, sve blogove koji zarađuju a predstavljeni su na Blogomaniji vode žene :)

blogomanija devojkeNažalost, u ovom momentu još nisu objavljeni svi snimci sa konferencije tako da neke stvari ne mogu da vam predstavim „iz prve ruke“, ali prepričavam neke delove (i ostajem dužna za detaljnije snimke – čim budu objavljeni):
Ivana Popović ili Mali Iv, autorka blogaSlurporama&Cutensils je po struci industrijski i web dizajner a vodi blog koji se bavi sitnim stvarima koje ulepšavaju život (toplo preporučujem da ga pogledate) i čajevima.
Priču o njenom blogu će vam ispričati sama čim se dokopam snimka (divna, topla priča), sad bih naglasila ovo: Ivana na blogu piše o stvarima koje nemaju veze sa njenom strukom, ali primenjuje svoje znanje dizajna u fotografijama koje radi za postove i wallpaper-ima koje objavljuje na blogu. Ljudi su to primetili i počeli da joj pišu sa ponudama za honorarne poslove – dizajniranje pozivnica za venčanja mi je omiljeno :).
Dragana Paramentić je fotograf čiji blog Nasmej se, ptičica! je odlična ilustracija portfolio bloganapravljenog u niši, za ciljanu klijentelu – Dragana fotka venčanja, ali ne bilo kakva. Prelistajte njen blog, videćete na šta mislim. Ako ste u fazi planiranja venčanja i poželite da je angažujete, čini mi se da ima slobodan termin negde krajem zime ;) – koliko fotografa znate koji su bukirani toliko unapred? Jep, zahvaljujući blogu.
Ovih dana ću objaviti i intervju sa Draganom u kojem ćemo detaljnije popričati o tome koliko joj je i na koji način blog pomogao da sebi napravi posao.
Brana Antović je novinarka koja je pokrenula blog, danas Brana’s Divine World. Modni i lifestyle blog. Ako ste već prevrnuli očima, prvo pogledajte blog; on je dokaz mog čvrstog uverenja da se i teme koje se redovno smatraju trivijalnim mogu obrađivati na vrlo pristojan način koji je ipak prijemčiv široj publici – to isključivo zavisi od pristupa blogera.
Elem, Brana je pokrenula blog kada je završila studije novinarstva, nakon desetina poslatih CV-a na koje nije dobila odgovor. To je bilo u oktobru 2010. U januaru 2011 je dobila prve ponude da radi kao novinar. Danas je urednica u srpskom izdanju magazina Grazia. Ponovo zahvaljujući blogu.
Iva Novičić je autorka još jednog izuzetno toplog bloga – Iva Did It. Reći da se njen blog bavi izradom nakita bilo bi potcenjivanje onoga što ona radi – pogledajte te tople priče o tome kako pravi nakit, koliko se trudi da upozna osobu za koju ga pravi i vreme i ljubav koje ulaže u to. I da, puno piše i o čajevima – ne znam u čemu je štos sa tim čajem, ali ove devojke su u potpunom zenu i ja planiram da im se priključim čim stignem ;)
Iva je pokrenula blog kako bi ljudima približila to što radi na sebi svojstven način. I uspela je. Kako sama kaže, trudi se da uživa u tome i da održava balans između poslovnog dela i uživanja u onome što radi. Ne živi u potpunosti od nakita koji prodaje putem bloga, ali je zadovoljna – kad i ako bude bude poželela da poveća obim posla, ne sumnjam da će joj biti lako da to uradi.
Pogledajte i ove i ostale devojke na grupnom predstavljanju, dok ne dođu pojedinačna (nažalost, ne mogu da ih predstavim sve, mali je prostor, a ubacivanje snimka mnogo usporava stranicu i video najčešće padne, lakše je tamo da ga pogledate – gornji link). Uvod je bio tu tek da vas zainteresuje da pogledate – svaka od ovih devojaka je napravila sjajan posao od svog bloga, i uživaju u svemu tome!

A sada skandal! Blogerka koja trenutno u Srbiji zarađuje 1000-5000 eura direktno od bloga

Među predstavljenim devojkama samo jedna je u pravom smislu profesionalni bloger – Zorana Jovanović, Zorannah.
Na stranu čitava prašina koja se podigla oko njeposlednjih dana, Zoranu izdvajam samo zbog toga što je jedini domaći profesionalni bloger za kojeg znam (ako ih ima još, molim da se jave u komentarima – volela bih da ljudi čuju i vaše priče).
Zorana je u bukvalnom smislu reči napravila posao od svog bloga – njeni postovi su čitani u neverovatnim količinama, čitaoci je prosto obožavaju, a ona (deluje) potpuno uživa u tome što radi.
Njen poslovni model je u suštini jednostavan: putem bloga je od sebe napravila neku vrstu ikone za određenu ciljnu grupu koja ima potpuno poverenje u njene savete i preporuke. Znate verovatno po sebi da, kad je reč o bilo kakvoj kupovini, najviše verujete preporukama. E, pa Zorani plaćaju da ih preporučuje – neki modni brendovi su procenili da im je preporuka sa njenog bloga isplativija nego TV reklama ili neki drugi način oglašavanja.
Zorana ima svoj online shop, ima svoj realni Pop-Up Shop u Delta City-u, a od samih blog postova mesečno zarađuje između 1.000 i 5.000 EUR (u zavisnosti od broja klijenata tog meseca). Cena za link u postu ide do 500 EUR, a cena za kompletno brendirani post (npr da se slika kompletno obučena u jedan brend, sa pominjanjem samo jednog brenda u postu) iznosi do 1.000 EUR. Ona dnevno radi na blogu između 5 i 10 sati, od čega pola vremena troši na email poruke i komentare na blogu i FB.
Uopšte neću da ulazim u priču o „ekremizaciji“ društva a cenila bih kad ne biste ni vi, poenta je nešto sasvim drugo. Moj lični stav nema veze sa činjenicom da je devojka napravila ozbiljan posao. Tačka. Iz svake priče uzmite ono što vam koristi, a ostalo bacite jer je nepotrebno rasipanje energije.
Iz ove priče preporučujem da uzmete ono što je u njoj inspirativno – da je jedna mlada žena uz minimalne troškove napravila blog koji jako dobro zarađuje. I uz maminu pomoć koju ne treba zanemariti, ali poenta – moguće je. Nije lako i sigurno nije brzo, ali moguće je.
E sad, profesionalno moram da skrenem pažnju na par stvari vezano za deo toga kako zarađuje a koji je opisan u citatu gore.

Kredibilitet, prodaja linkova i sponzorisani postovi

Zorana može da naplati te cifre od oglašivača jer njena publika ima poverenje u nju i njene preporuke. To je ono što oglašivači plaćaju. Ako izgubi poverenje svojih čitalaca, izgubiće i zaradu. To nije slučaj samo sa njom, to je slučaj sa svim profesionalnim blogerima.
Prodaja linkova iz teksta i sponzorisani postovi su u tom smislu pipava teritorija. Sve što ona kaže na blogu njeni čitaoci smatraju preporukom, te se ovaj način sponzorstva može lako tumačiti kao izigravanje poverenja – „preporučuje nešto za šta je plaćena“.
Do ovoga ne bi trebalo da dođe ukoliko su zadovoljena dva osnovna uslova:
  1. Ako ona preporučuje nešto za šta zaista veruje da je kvalitetno – to je ona priča „ako neko hoće da mi plati za nešto što bih ionako preporučila, nemam ništa protiv“. Verujem (nagađam, ali pretpostavljam) da je u Zoraninom slučaju to istina.
  2. Ako se jasno naznači da je tekst sponzorisan. Na ovaj način je čitaocima jasno predočeno da je autor dobio materijalnu naknadu za to što je napisao / na šta je linkovao, a stalni čitaoci neće imati utisak da su prevareni ako negde procuri takva vest. Jasno naznačavanje sponzorisanih tekstova je, najzad, i moralno jedino ispravno. Nisam uspela da proverim da li Zorana ima praksu da obeležava sponzorisane tekstove (devojka objavljuje dnevno, maltene u svakom tekstu linkuje na nešto a nije mi se dalo da idem dalje od desetak stranica).
Ovo nije kritika ni podrška Zoraninog „blogovskog“ ponašanja, iskoristila sam njen primer kao zgodnu ilustraciju za priču o kredibilitetu čisto da biste znali da prodaja linkova nije nešto što se radi tek tako. Ne toliko važno, ali ni Gugl to nikako ne voli – dakle, obavezno naznačite ako je tekst sponzorisan. Zbog čitalaca, zbog Gugla i zbog sebe ;)
Jako lepo objašnjen problem sponzorisanih tekstova, doduše sa druge tačke gledišta, imate u ovom tekstu (života mi, ne linkujem namerno dvaput na ovaj blog i nisam plaćena za to :D).

Linkovi ka predavanjima

Ostala sam sa početka teksta dužna snimke predavanja koja preporučujem (a koja su dosad objavljena). Prvi sam htela da embedujem jer ima direktne veze sa ovom temom i ima još sjajnih primera, ali mnogo usporava učitavanje stranice pa zato i do njega samo link:
Miloš Čirič: Networking kao način života (ovo sam uživo propustila zbog divnih devojaka odozgo – da nisam, bila bih ja na bini :D)
Ma, preporučujem sva predavanja, naći ćete ih na livetv.rs, ja ću dopuniti listu kad/ako objave još neka (i kad stignem da pregledam sve koje sam uživo propustila).